Pag

Pag

OTOK PAG Otok Pag je otok u sjevernodalmatinskoj otočnoj skupini, površine od 284,5 km2, a pripada grupi kvarnerskih otoka . Jugozapadna i zapadna obala otoka je niska, a sjeveroistočna je strma i visoka i na njoj su Paški zaljev (s velikom uvalom Caska) i zaljev Stara Novalja. Sitan šljunak i pijesak rasuo se uz kristalno bistro more, stvorivši bezbroj plaža jedinstvene ljepote.

Klima na otoku je mediteranska, a najveći dio otoka je kamenjar, dok manje površine zauzima makija. U dolinama i poljima (Novaljsko, Povljansko, Vlašićko i Dinjiško) uzgaja se vinova loza, povrće i voće. Područje poluotoka Luna velikim dijelom je pod maslinicima, pa je razvijena i proizvodnja maslinovog ulja. Stanovništvo se bavi i ovčarstvom i izradom poznatog paškog sira.



Tradicija otoka je i izrada nadaleko poznate paške čipke. Pored toga, otok je poznat po velikoj proizvodnji soli (paške solane). Glavna mjesta na otoku povezana su cestom koja se nadovezuje na Magistralu. Pored brodskih veza, kopnom je povezan i mostom (Paški most).







Otok je u predpovijesti bio naseljen ilirskim Liburnima što se vidi po ostacima utvrđenja i nekropole kraj Kolana. Početkom 1. st. Rimljani podižu na otoku sistem fortifikacija za obranu od ilirskih plemena: veliki kastrum Cissa (Caska), lučki kastrum Novalia (Novalja) i manja utvrđenja. Osim ovih utvrđenja bilo je većih rimskih naselja (Pagus) i drugih manjih. Slaveni su rano naselili otok, a njihovo glavno naselje je bilo Keša (današnja Novalja). 1071. g. kralj Petar Krešimir IV darovao je sjeverni dio otoka rapskoj crkvi, a južni dio Zadru pa su na otoku počeli učestali sukobi. 1409.-1797. g. Pag je pod vlašću Venecije, a nakon toga dolazi pod vlast Austrije.